Banjalučanin Željko Višekruna pasionirani je ribolovac, koji svaki slobodni trenutak koristi da izađe na vodu sa ribarskim štapom, kako na rijeku, tako i pored mora. Ovih dana sa suprugom Natašom i ćerkom Milicom boravi na odmoru u Boki kotorskoj. Od 1996. godine dolazio je sa njima i sin Boris (sada porodični čovjek), te su prešli destinacije od Igala do Bijele, zatim u Morinj i Dobrotu, a odatle su došli u Prčanj. Razočaran je što u Boki ribe ima sve manje, a sportski ribolov je dodatna atrakcija i razlog više da dođe na more.
-Iznenadio sam se da ove godine ribe nema, jedva sam uhvatio neke manje ribe – cipole, špariće, jako sitne. Prošle godine u Dobroti sam za jedno jutro ulovio četiri orade i tri cipola, par krupnih komada u Kotoru, bio sam zadovoljan. A juče sam obišao i Kotor i Dobrotu (tamo mi se otkačila jedna krupnija riba), nijedne ribe nema u Kotoru. U izvoru Gurdić ranijih godina bila su jata cipola, ali ove godine nema, ne znam zašto - kaže Željko.
Član je Udruženja sportskih ribolovaca Banja Luke, a rijeke Vrbas i Vrbanja omiljena su mjesta za ribolov njemu i njegovim prijateljima. Nekada davno je sa svojom ekipom osvojio drugo mjesto na ribarskom takmičenju u Zagrebu.
- Zavolio sam ribolov uz oca, koji me je vodio sa sobom na Vrbas još kao sedmogodišnjeg dječaka. Bio je veliki majstor za uloviti ribu i ja sam uz njega sa 15 godina postao vješt pecaroš, a sa 25 sam prevazišao i njega. Što se tiče rječne ribe mogu se pohvaliti profesionalnim vještinama. Alat mi je klasična udica (desetka), najlon debljine 0,12, najviše 0,16, kao podvez, a glavni 0,20. Za mamac koristom hljeb, gnječim ga i bacam tvrde loptice, uzvodno od mjesta ulova - kaže Višekruna.
Kao vrsni majstor – zanatlija, napravio je mamac-rosfajnu ribici od inoksa, sa kojom je ulovio jednu grabljivicu i ona ga čeka u zamrzivaču kod kuće. Rado se sjeća ulova na Savi, koja je oko 50 kilometara udaljena od Banja Luke, gdje sa društvom najviše love škobalje, plodicu, mrenu, jeza, bucova, soma, šarana, štuku, smuđa...Njih love manje, jer traže više vremena i truda, da se pored rijeke provede dva-tri dana i noći, da se baca mamac i zabacuje udica. Najveći primjerak koji je ulovio bio je som od 5 900 grama, a najbrojniji ulov je bio kad je u Orahovu poviše Gradiške uhvatio 97 škobalja, preko 30 kilograma, kao i 66 plodica (preko 22 kilograma) u Novom Gradu na Uni.
- Kod nas su brane najveći problem. One puštaju i zatvaraju vodu, vodostaj oscilira, a to remeti život ribe, te mi nismo u stanju da na Vrbasu uhvatimo malo više ribe, nego čekamo da voda opadne u pola deset, pa da bi mi lovili do jedan sat, onda ponovo puštaju branu. To su velike oscilacije i riba onda prestane da radi. Una, Sana, Sava, koje ne mijenjaju vodostaj, nemaju brane, one su uvijek idealne za ribolov - kaže Željko. M.D.P.